|
OPĆA DEKLARACIJA O PRAVIMA
ČOVJEKA
UVOD
Budući da su priznavanje
urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih
članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u
svijetu,
Budući da su nepoštovanje i
preziranje prava čovjeka imali za posljedicu akte, koji su
grubo vrijeđali savjest čovječanstva i budući da je
stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu
govora i vjerovanja i slobodu od straha i nestašice bilo
proglašeno kao najviša težnja običnih ljudi,
Budući da je bitno da prava
čovjeka budu zaštićena vladavinom prava, kako čovjek ne bi
bio primoran da kao za posljednjim sredstvom posegne za
pobunom protiv tiranije i ugnjetavanja,
Budući da je bitno da se
unapređuje razvoj prijateljskih odnosa između naroda;
Budući da su narodi
Ujedinjenih naroda ponovno potvrdili u Povelji svoju vjeru u
osnovna prava čovjeka , u dostojanstvo i vrijednost
čovjekove osobe i ravnopravnost muškaraca i žena i budući da
su odlučili unapređivati društveni napredak i bolji životni
standard u široj slobodi,
Budući da su se države
članice obvezale da u suradnji s Ujedinjenim narodima
postignu unapređenje općeg poštovanja čovjekovih prava i
osnovnih sloboda i njihovo održavanje,
Budući da je zajednićko
razumijevanje tih prava i sloboda od najveće važnosti za
puno ostvarenje te obveze,
OPĆA SKUPŠTINA UJEDINJENIH
NARODA
proglašava
OVU OPĆU DEKLARACIJU O
PRAVIMA ČOVJEKA kao zajedničko mjerilo postignuća za sve
narode i sve države radi toga da bi svaki pojedinac i svaki
organ društva, imajući Deklaraciju stalno na umu, težili da
učenjem i odgojem pridonesu poštovanju tih prava i sloboda i
da bi naprednim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurali
njihovo opće i djelotvorno priznanje i održavanje, kako među
narodima samih država članica, tako i među narodima onih
područja koja su pod njihovom sudbenošću.
ČLANAK 1.
Sva ljudska bića rađaju se
slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena
razumom i sviješću i treba da jedno prema drugome postupaju
u duhu bratstva.
ČLANAK 2.
Svakome su dostupna sva prava
i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje
vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik,vjera,političko
ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo,
imovina, rođenje ili drugi pravni položaj.Nadalje, ne smije
se činiti bilo kakva razlika na osnovi političkog, pravnog
ili međunarodnog položaja zemlje ili područja kojima neka
osoba pripada, bilo da je to područje neovisno, pod
starateljstvom,nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojima
drugim ograničenjima suverenosti.
ČLANAK 3.
Svatko ima pravo na život,
slobodu i osobnu sigurnost.
ČLANAK 4.
Nitko ne smije biti držan u
ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem
zabranjuju se u svim svojim oblicima.
ČLANAK 5.
Nitko ne smije biti podvrgnut
mučenju ili okrutnom,nečovjećnom ili ponižavajućem postupku
ili kažnjavanju.
ČLANAK 6.
Svatko ima pravo da se
svagdje pred zakonom priznaje kao osoba.
ČLANAK 7.
Svi su pred zakonom jednaki i
imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu
zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve
diskrimininacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv
svakog poticanja na takvu diskriminaciju.
ČLANAK 8.
Svatko ima pravo na
djelotvorna pravna sredstva putem nadležnih nacionalnih
sudova zbog djela kojima se krše osnovna prava koja mu
pripadaju temeljem ustava i zakona.
ČLANAK 9.
Nitko ne smije biti podvrgnut
samovoljnom uhićenju, zatvoru ili izgonu.
ČLANAK 10.
Svatko ima pravo da ga u
punoj jednakosti pošteno i javno sasluša neovisan i
nepristran sud radi utvrđivanja njegovih prava i obveza i
bilo kakve kaznene optužbe protiv njega.
ČLANAK 11.
1.
Svatko
optužen za kazneno djelo ima pravo da se smatra nevinim dok
se na osnovi zakona krivnja ne dokaže na javnoj raspravi na
kojoj je imao sva jamstva potrebna za svoju obranu.
2.
Nitko
se ne smije smatrati krivim za kazneno djelo na osnovi bilo
kakvog čina ili propusta koji nisu bili kazneno djelo prema
nacionalnom ili međunarodnom pravu u vrijeme kada su bili
počinjeni. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one
koja se mogla primijeniti kada je kazneno djelo počinjeno.
ČLANAK 12.
Nitko ne smije biti izvrgnut
samovoljnom miješanju u svoj privatni život, obitelj, dom
ili dopisivanje, niti napadajima na svoju čast i ugled.
Svatko ima pravo na zaštitu zakona protiv takvog miješanja
ili napada.
ČLANAK 13.
1.
Svatko
ima pravo na slobodu kretanja i stanovanja unutar granica
svake države.
2.
Svatko
ima pravo napustiti bilo koju zemlju, uključujući svoju
vlastitu, i vratiti se u svoju zemlju.
ČLANAK 14.
1.
Svatko
ima pravo tražiti i uživati u drugim zemljama utočište pred
progonima.
2.
Na to
se pravo ne može pozivati u slučaju progona koji su izazvani
nepolitičkim zločinima ili djelima protivnima ciljevima i
načelima Ujedinjenih naroda.
ČLANAK 15.
1.
Svatko
ima pravo na državljanstvo.
2.
Nitko
ne smije samovoljno biti lišen svoga državljanstva niti mu
se smije odreći pravo da promijeni svoje državljanstvo.
ČLANAK 16.
1.
Punoljetni muškarci i žene, bez ikakvih ograničenja u
pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo sklopiti
brak i osnovati obitelj. Oni su ravnopravni prilikom
sklapanja braka, za vrijeme njegova trajanja i prilikom
njegova razvoda.
2.
Brak
se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak onih koji
namjeravaju stupiti u brak.
3.
Obitelj je prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo
na zaštitu društva i države.
ČLANAK 17.
1.
Svatko
ima pravo da sam posjeduje imovinu, a isto tako da je
posjeduje u zajednici s drugima.
2.
Nitko
ne smije samovoljno biti lišen svoje imovine.
ČLANAK 18.
Svatko ima pravo na slobodu
misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da
promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da, bilo
pojedinačno ili zajedno s drugima, javno ili privatno,
očituje vjeru ili vjerovanje učenjem, praktičnim vršenjem,
obredima i održavanjem.
ČLANAK 19.
Svatko ima pravo na slobodu
mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu
mišljenja, bez tuđeg miješanja, a isto tako i traženje,
primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim
sredstvima i bez obzira na granice.
ČLANAK 20.
1.
Svatko
ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.
2.
Nitko
ne može biti primoran pripadati nekom udruženju.
ČLANAK 21.
1.
Svatko
ima pravo sudjelovati u upravi svoje zemlje, neposredno ili
preko slobodno izabranih predstavnika.
2.
Svatko
ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji.
3.
Volja
naroda treba da bude osnova državne vlasti; ta se volja mora
izražavati povremenim i slobodnim izborima, uz opće i
jednako pravo glasa, tajnim glasovanjem ili odgovarajućim
postupcima slobodnog glasovanja.
ČLANAK 22.
Svatko, kao član društva, ima
pravo na socijalno osiguranje i pravo ostvarivati
gospodarska, socijalna i kulturna prava potrebna za svoje
dostojanstvo i za razvoj svoje osobnosti putem državne
pomoći i međunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i
sredstvima svake države.
ČLANAK 23.
1.
Svatko
ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične
i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.
2.
Svatko
bez razlike ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad.
3.
Svatko
tko radi ima pravo na pravičnu i povoljnu plaću koja njemu i
njegovoj obitelji osigurava čovjeka dostojni opstanak i koja
se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne
zaštite.
4.
Svatko
ima pravo radi zaštite svojih interesa osnivati sindikate i
stupati u njih.
ČLANAK 24.
Svatko ima pravo na odmor i
dokolicu, uključujući razumno ograničenje radnih sati i
periodične plaćene dopuste.
ČLANAK 25.
1.
Svatko
ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i
dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući
hranu, odjeću, stan i liječničku njegu, te potrebne
socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje u slučaju
nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti
ili drugog pomanjkanja sredstava za život u prilikama koje
su izvan njegove moći.
2.
Majka
i dijete imaju pravo na posebnu skrb i pomoć. Sva djeca,
rođena bilo u braku ili izvan njega, moraju uživati istu
socijalnu zaštitu.
ČLANAK 26.
1.
Svatko
ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno,
bar u osnovnim i nižim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora
biti obvezatno. Tehničko i stručno obrazovanje mora biti
općenito pristupačno,a više obrazovanje također mora biti
pristupačno svima na osnovi sposobnosti.
2.
Obrazovanje mora biti usmjereno punom razvitku ljudske osobe
i na učvršćenje poštovanja čovjekovih prava i osnovnih
sloboda. Ono mora unapređivati razumijevanje, snošljivost i
prijateljstvo među svim narodima , rasnim i vjerskim
skupinama i mora unapređivati djelatnost Ujedinjenih naroda
na održanju mira.
3.
Roditelji imaju prvenstveno pravo birati vrstu obrazovanja
za svoju djecu.
ČLANAK 27.
1.
Svatko
ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice,
uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom napretku i
u njegovim koristima.
2.
Svatko
ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji
proistječu od ma kojeg znanstvenog, književnog ili
umjetničkog djela kojemu je autor.
ČLANAK 28.
Svatko ima pravo na društveni
i međunarodni poredak u kojem prava i slobode navedeni u
ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.
ČLANAK 29.
1.
Svatko
ima obveze prema zajednici iz koje je jedino moguće slobodno
i puno razvijanje njegove osobnosti.
2.
U
izvršavanju svojih prava i sloboda svatko mora biti
podvrgnut samo ograničenjima određenim zakonom isključivo
radi osiguranja dužnog priznanja i poštovanja prava i
sloboda drugih i radi zadovoljenja pravičnih zahtjeva
morala, javnog poretka i općeg blagostanja u demokratskom
društvu.
3.
Ta
prava i slobode ni u kojem se slučaju ne mogu primjenjivati
protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda.
ČLANAK 30.
Ništa se u ovoj Deklaraciji
ne može tumačiti kao pravo ma koje države, skupine ili osobe
da sudjeluje bilo u kojoj djelatnosti ili da čini bilo kakvu
radnju usmjerenu uništenju bilo kojih ovdje navedenih prava
i sloboda. |