Zajednica Srba Rijeka

Community of Serbs in Rijeka

Trg Sv. Barbare 

51000 Rijeka

Hrvatska

tel. ++385 51 / 330 - 867

fax. ++385 51 / 330 - 873

e-mail:  vsnm-ri@net.hr 

Vijeće srpske nacionalne manjine

za Grad Rijeku

City Council of Serb National Minority Rijeka

Na temelju točke 30. Rezolucije (97) 10 usvojene od strane Odbora ministara radi provedbe monitoringa prema člancima 24. do 26. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, želeći aktivno sudjelovati u procesu monitoringa nad implementacijom načela i standarda Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, u namjeri ostvarivanja svojih programskih opredjeljenja kojima je osnova demokratsko i otvoreno društvo koje poštuje ljudska prava, nevladine organizacije: Hrvatski Helsinški odbor, Srpski demokratski forum, Građanski odbor za ljudska prava-Zagreb, Nacionalna zajednica Bošnjaka i Zajednica Srba Rijeka, podnose Savjetodavnom odboru sljedeću

Informaciju o implementaciji Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska podnijela je Izvješće o provođenju Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina siječnja 1999. i odgovore na dopunska pitanja Savjetodavnog odbora Vijeća Europe u svezi s Izvješćem Republike Hrvatske o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina lipnja 2000. g. Dostupnost i javnost tih dokumenata nije bila osigurana, te su se nevladine organizacije našle u situaciji da ne mogu dati pravovremeno svoj komentar niti svoja izvješća o implementaciji Konvencije u Republici Hrvatskoj. To znači da nevladine organizacije nisu bile pozvane da sudjeluju u postupku konzultacija u izradi državnog izvješća iako bi takve konzultacije bile korisne i dovele bi do potpune objektivnosti izvješća.

Ova informacija sadrži pregled stanja koji imaju navedene nevladine organizacije, a odnosi se na različite oblike neprimjenjivanja načela i standarda Konvencije:

Članak 3. Konvencije

Pravo izbora pripadnosti određenoj nacionalnoj manjini ipak povlači posljedice za građane: zbog nepostojanja tzv. pozitivne diskriminacije u izbornom zakonu onemogućeno je pripadnicima nacionalnih manjina istovremeno zadovoljavanje građanskih i manjinskih interesa. Otvoreno prozivanje građana na biračkim mjestima po njihovoj nacionalnosti uzrokovalo je opredjeljenje građana za glasanje na tzv.» građanskim listama».

Članak 4. Konvencije

Povređuje se načelo jednakosti svih građana pred zakonom i jednake pravne zaštite, a za identične situacije primjenjuju se različita rješenja. Brojni su primjeri koje ove nevladine organizacije imaju za to:

- Izmjene Ustava nisu, nažalost, dovele do toga da se u preambuli država definira kao građanska. Budući tome nije tako, bilo bi važno da se među manjinama koje se na tom mjestu nabrajaju spomenu i Romi, Slovenci i Bošnjaci.

- Državljanima RH, koji su živjeli na okupiranim područjima RH i koji su izbjegli nakon akcije Oluja 1995. g.  oduzeto je stanarsko pravo po sili zakona bez mogućnosti ulaganja pravnih lijekova i vođenja sudskog postupka, iako su svoje domove napustili iz opravdanih razloga, tj. u strahu od rata i ratnih okolnosti, čime su stavljeni u neravnopravni položaj u odnosu na ostale građane RH.

- Povratak imovine i obnova uništene imovine izbjeglih Srba koji su se vratili u RH obavlja se sporo i neučinkovito.

- Ne postoji program povratka na posao u državnim tijelima i organima građana pripadnika manjina koji su temeljito «očišćeni» iz državnih službi, poglavito iz pravosuđa i uprave.

- Izbjegli i prognani pripadnici nacionalnih manjina nisu sudjelovali u kuponskoj privatizaciji pa je izostala jednakost te kategorije građana u gospodarskom životu.

- Povratak imovine vjerskim zajednicama ne ide paralelno i u jednakim omjerima

- Državljanstvo RH se i dalje ne dobiva iako postoje sve zakonske pretpostavke za to u pojedinim slučajevima kada su građani pripadnici određenih manjina.

Konkretni primjeri nejednakog postupanja prema građanima postoje kod svih navedenih organizacija.

Članak 6. Konvencije

Poticanje duha snošljivosti i međukulturnog dijaloga i poduzimanje učinkovitih mjera na promicanju poštovanja, razumijevanja i suradnje među svim ljudima, bez obzira na etničku, kulturnu, jezičnu ili vjersku pripadnost tih ljudi, posebice na području obrazovanja, kulture i medija, ne provodi se dosljedno.

Situacija u Istri je u mnogome bolja nego u drugim dijelovima zemlje, ali i tamo ima jasnih znakova odbacivanja «stranaca», «Ne-Istrana». U javnosti se još uvijek sreću i kolektivističke predrasude protiv Bošnjaka/Muslimana, te nekih etničkih Hrvata (Hercegovaca, na primjer). Situacija Roma je i dalje iznimno teška, a na djelu su i jasni, lokalizirani doduše, elementi aparthejda spram njih.

Nalazimo i primjere da se u službenom glasilu Ministarstva obrane Srbi nazivaju « masovni patološki slučaj», s državne televizije nam se javljaju glasnogovornici «govora mržnje». Ne sankcioniraju se ekscesni slučajevi veličanja ustaških prvaka i gradnje spomenika, te skrnavljenje spomenika žrtvama ustaškog terora.

Ima mnogo primjera koji dokazuju ove tvrdnje.

Članak 9. Konvencije

Pitanje medija, posebno državne televizije, ne može biti pozitivno ocijenjeno. Jedna emisija tjedno namijenjena pripadnicima manjina ne može se tretirati kao «slobodan pristup medijima». Mogućnost formiranja vlastitih medija ograničeno je ekonomskim i zakonskim razlozima. Mogućnost emitiranja na manjinskom jeziku ograničena je postotkom sudjelovanja manjinskog stanovništva na određenom području. Dnevni i tjedni listovi senzacionalistički pišu o uobičajenim stvarima ako su u pitanju akteri različitih nacionalnosti. Posebno je zabrinjavajuće etničko prebrojavanje osumnjičenih za ratne zločine.

Članak 10. Konvencije

Novim Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH ne mijenjaju se i ne ukidaju prava nacionalnih manjina stečena na temelju međunarodnih ugovora kojih je RH stranka, niti prava na upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina stečena prema dosadašnjim propisima, no ravnopravna službena upotreba jezika i pisma ostalih manjinskih jezika, pa tako i srpskog, bit će moguća tek nakon popisa stanovništva 2001. godine i to pod uvjetom da pripadnici pojedine nacionalne manjine imaju većinu na području općine ili grada i da je to pitanje uređeno statutom te općine ili grada.

Članak 16. Konvencije

Stanje u pojedinim područjima Republike Hrvatske je takvo da je bitno izmijenjena struktura stanovništva. Doseljavanje većeg broja Hrvata u Kistanje, Donji Lapac, Korenicu, Vojnić, Gvozd izmijenilo je omjer među stanovništvom, a rezultati toga  vidljivi su na posljednjim lokalnim izborima. To, uz uskraćivanje prava glasa izbjeglim Srbima, jedinima na području bivše Jugoslavije, želi se dati kriva slika nacionalne strukture naselja, koja su do sada bila gotovo u cijelosti manjinska.

Teritorijalna podjela Republike Hrvatske je u određenim županijama dovela do promjene omjera pripadnika nacionalnih manjina u tim regijama.

Napominjemo da je gore navedeno učinjeno u vrijeme  vlasti HDZ-a.