|
Zajednica Srba Rijeka Community of Serbs in Rijeka |
Trg Sv. Barbare 1 51000 Rijeka Hrvatska tel. ++385 51 / 330 - 867 fax. ++385 51 / 330 - 873 e-mail: vsnm-ri@net.hr |
Vijeće srpske nacionalne manjine za Grad Rijeku City Council of Serb National Minority Rijeka |
||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||
|
Koordinacija Vijeća nacionalnih manjina Grada Rijeke Co-ordination of National Minority Councils in Rijeka tel. ++ 385 51 330-867 fax. ++ 385 51 330-873 51000 RIJEKA - HRVATSKA e-mail: kornm-ri@net.hr
Izjave Odbora za ljudska prava pri Zajednici Srba Rijeka OTVORENO PISMO MINISTRU UNUTARNJIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE G. IVANU PENIĆU
Poštovani gospodine ministre,
U ovoj godini više građana se obratilo Odboru za ljudska prava pri Zajednici Srba Rijeke zbog toga što su riješenjima PU u Rijeci ili presudama Prekršajnog suda u Rijeci, nakon postupaka pokrenutih od strane PU u Rijeci, dobili “ zaštitnu mjeru udaljenja sa teritorija Republike Hrvatske “, što je samo suptilniji izraz za deportaciju. Razlozi u obrazloženjima za takve mjere bili su, uglavnom, ilegalni prelasci granice RH te neprijavljivanje nadležnim organima svojeg boravka po dolasku u Rijeku, u roku od 24 sata, odnosno pozivanje na Zakon o kretanju i boravku stranaca RH i Zakon o nadzoru granica RH. Dužina vremenskog perioda deportacije kreće se od 6 mjeseci do čak 4 godine. Pažljivo analizirajući svaki takav slučaj i u detaljnim razgovorima sa građanima, koji su dobili mjeru izgona, pokušavali smo prije svega ustanoviti “ težinu “ slučaja, odnosno proniknuti u razloge na kojima se temelji odluka nadležnih organa vezana za sam čin deportacije. Pri tom smo posebno nastojali doći do argumenata, bez obzira na stereotipna i birokratska obrazloženja u riješenjima, koji su rukovodili nadležne u ovakvim slučajevima da nekome “odrežu“ kaznu deportacije od 6 mjeseci, a nekome od četiri godine. I, naravno, da uz sav trud, u tome nismo uspjeli, ali smo se, po tko zna koji put, uvjerili da se radi o proizvoljnoj ocjeni, pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i napose, diskrecijskom pravu u primjeni Zakona o kretanju i boravku stranaca u dijelu koji se odnosi na sankcije za učinjene prekršaje iz domene tog zakona. Radi se uglavnom o građanima koji su duže vrijeme živjeli i radili u Rijeci, stekli porodicu ili ostvarili pravo na mirovinu, kazneno ili prekršajno nikad osuđivani, a samo stjecajem ratnih okolnosti i stvaranjem novih država na području bivše Jugoslavije izgubili su svoja stečena prava i našli se čak pred deportacijom. Osobama, porijeklom iz BIH, dodatno je otežavala situaciju i njihova nacionalna pripadnost, ukoliko se radilo o građanima srpske nacionalnosti. Osim toga, u slučajevima deportacije građana albanske nacionalnosti, izbjeglih sa Kosova, smatramo da Republika Hrvatska, preko svojeg Ministarstva unutarnjih poslova, ne poštuje međunarodno humanitarno pravo koje zabranjuje deportaciju izbjeglica na ratom ugroženo područje.
Poštovani gospodine ministre, navodimo Vam, ovom prilikom, samo nekoliko vrlo drastičnih slučajeva iz naše evidencije, sa kojima ste i Vi osobno upoznati, a koji potkrepljuju naprijed navedeno, mada je svaki od njih posebna priča o represivnim postupcima vlasti. Za sve ostale uvijek Vam stojimo na raspolaganju. Ne možete se uvijek skrivati iza floskule o pravnoj državi i legalnim postupcima temeljenim na zakonima Republike Hrvatske jer, izgleda, da preko granica RH može prijeći sve, od različitih vrsta prokrijumčarene robe do droge, a da za to nitko ne snosi nikakve posljedice, samo ne mogu ljudi.
N.N. (64) živi u Rijeci od 1965. godine, a umirovljen je 1990. godine. Hrvatski je državljanin i posjeduje vlastiti stan. Početkom 10.1998. s Kosova u Rijeku, preko Crne Gore i BIH, dolaze, kao izbjeglice, njegov sin P.N. (31) sa suprugom P.N. (25) i malom djecom, kćerkom od dvije i pol godine te sinom koji je još beba od samo 4 mjeseca. \.N. je poduzeo sve da zbrine svoju porodicu i legalizira njihov boravak u Rijeci, no PU u Rijeci, Sektor za upravne poslove i strance podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a riješenjem Prekršajnog suda u Rijeci od 30.10.1998. P.N. i njegova supruga, osim novčane kazne, dobivaju i mjeru udaljenja sa teritorija RH u trajanju od šest(6) mjeseci. Smatramo da se ova mjera kosi sa međunarodnim humanitarnim pravom i zabrani deportacije izbjeglica na ratom ugroženo područje, tim više što se radi oporodici sa malom djecom.
K.S. (68) živio je i radio u Rijeci od 1960. godine. U mirovinu odlazi 1987. godine na teret bivšeg Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja samostalnih privrednika Hrvatske. S obzirom da nema porodicu i živi sam često je odlazio rođacima u BIH. Nakon svojeg zadnjeg odlaska ( krajem 1992. ) i usprkos tome što je rat zahvatio i BIH, K.S. se ipak, preko Mađarske i Slovenije, pokušava vratiti u Hrvatsku. No, to mu ne uspijeva jer mu 05.04.1993. na graničnom prijelazu Rupa ne dozvoljavaju ući u RH bez obzira na činjenicu što se sa putnom ispravom bivše SFRJ u Republiku Hrvatsku moglo ući do 08.04.1993. Sve što mu se kasnije događalo, a rezultiralo i deportacijom čak do 2002. godine ( zbog ilegalnog prelaska granice krajem 1997. u Vukovaru, koristeći autobusnu liniju Šid-Zagreb ) direktna je posljedica tog protuzakonitog čina na granici. Rješenjem o prekidu trajnog nastanjenja u RH, temeljenog na obrazloženju da je “ u inozemstvu boravio duže od jedne godine, a da o tome nije obavijestio nadležno tijelo “ onemogućeno mu je stjecanje hrvatskog državljanstva “ i nastavak primanja mirovine. Slučaj K.S. dobro je poznat i Vama, i PU u Rijeci, a svi nekorektni postupci prema jednom nemoćnom i bolesnom čovjeku, posljedica su diskriminacije i zbog njegove nacionalne ( srpske ) pripadnosti. Osim toga, bilo bi zaista zanimljivo znati čime se rukovodilo nadležno tijelo u odluci da se K.S. ne može vratiti u RH čak do 2002. godine. Rijeka, 11.11.1998. Predsjednica Odbora: Darinka Janjanin, dipl.oec. |
|||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||