Zajednica Srba Rijeka

Community of Serbs in Rijeka

Trg Sv. Barbare 1

51000 Rijeka

Hrvatska

tel. ++385 51 / 330 - 867

fax. ++385 51 / 330 - 873

e-mail: vsnm-ri@net.hr 

Vijeće srpske nacionalne manjine

za Grad Rijeku

City Council of Serb National Minority Rijeka

02. 06. 2003.

Izjava Odbora za ljudska prava pri Zajednici Srba Rijeka:

 “Stanarska prava ne bi smjela biti predmet političkih sukoba”

Da se problem stanarskih prava izbjeglih građana iz Hrvatske iščitava i kroz međunarodne dokumente o zaštiti ljudskih i manjinskih prava koje je Republika Hrvatska ratificirala na putu u evropske integracije i koje je usvojila kao svoje standarde i kao dio domaćeg zakonodavstva ne bi trebali postojati sve žešći politički sukobi oko tog, još jednog, imovinskog pitanja nastalog zbog ratnih i poratnih migracija stanovništva na Balkanu. Pogotovo se to odnosi na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, sa dodatnih 11 protokola, najsavršeniji međunarodni sistem zaštite prava čovjeka koju je morala usvojiti svaka država članica Vijeća Evrope i koja predstavlja pravni temelj za vođenje sudskih postupaka pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. U vrlo širokom katalogu prava zajamčenih Konvencijom je i pravo na dom. Svaka država potpisnica, ako već nije imala implementirajuće zakonodavstvo za svako od tih prava, morala ga je donijeti ili uskladiti postojeće. Republika Hrvatska je Konvenciju sa dodatnim protokolima ratificirala još krajem 1997. Problem sa stanarskim pravima u Hrvatskoj prisutan je već više godina, i uglavnom su ga isticale nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava širom bivše Jugoslavije nastojeći i tu pomoći vlastima da izbjegličke probleme riješava na duže staze i regionalno, a bez međusobne konfrontacije između pojedinih država, ali i između samih izbjeglica različite nacionalne pripadnosti. Prijeloman trenutak za riješavanje tog problema trebao je biti 1998. godine kada Ured Visokog predstavnika za BIH promjenom određenih zakona u toj zemlji ( u oba entiteta ) omogućava povrat stanova bivšim  nosiocima stanarskih prava, a kasnije i njihov otkup. Tada su stanarska prava trebala dobiti  regionalnu dimenziju i tako se i rješavati. Republika Hrvatska do danas ništa ne čini na tom području pa građanima ostaju isključivo dugotrajni sudski postupci za povrat njihovih stanova i dokazivanje da nisu bili na "suprotnoj strani".

U okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU, međunarodna zajednica postavlja pred Hrvatsku rješavanje problema povratka izbjeglica kao jedan od ključnih. Ali, naglašava i problem stanarskih prava. Licitacija s brojem stanova koje građani potražuju ili o sredstvima koja bi se za tu svrhu trebala izdvojiti iz državnog budžeta ne doprinosi rješavanju tog problema i samo razbuktava političke sukobe. Pogotovo uoči predstojećih parlamentarnih izbora. Građani ni ne očekuju da se taj veliki problem može riješiti preko noći pa da i postoje zakonske pretpostavke. Najbolji primjer za to je obnova i povrat privatne imovine. Ali, svakako žele više od pukih teoretiziranja da li se stanarsko pravo može smatrati vlasništvom i da se nadoknadi izgubljenih pet godina i nepostojanja političke volje od državne razine do lošeg funkcioniranja, sada već ukinutih, lokalnih stambenih komisija. Tim više što su se stanarska prava oduzimala temeljem Zakona o stambenim odnosima bivše države kada nam se nije moglo desiti da izgubimo stan pa makar iz njega izbivali i više od šest mjeseci.