Zajednica Srba Rijeka

Community of Serbs in Rijeka

Trg Sv. Barbare 1

51000 Rijeka

Hrvatska

tel. ++385 51 / 330 - 867

fax. ++385 51 / 330 - 873

e-mail: vsnm-ri@net.hr 

Vijeće srpske nacionalne manjine

za Grad Rijeku

City Council of Serb National Minority Rijeka

28. 09. 2002.

Izjava Odbora za ljudska prava pri Zajednici Srba Rijeka:

 “Odvajanje srpskih i hrvatskih učenika - segregacija u Podunavlju”

S početkom nove školske godine u dvije hrvatske županije, Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj, počet će s radom posebne škole, osnovne i srednje, na jeziku i pismu srpske nacionalne zajednice. Nastava će se odvijati po hrvatskom obrazovnom programu koji je odobrilo nadležno ministarstvo i koji vrijedi i za sve ostale škole, s tim da će srpski učenici koristiti prevedene udžbenike s dodatkom u programu iz nacionalne povijesti, književnosti, geografije. Takve posebne škole imaju i neke druge nacionalne manjine, posebno talijanska i mađarska. Zagovornici i inicijatori posebnih škola za srpsku djecu pozivaju se na Zakon o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina Republike Hrvatske, a da bi sve dobilo potvrdu i u međunarodnom zakonodavstvu, koje je Hrvatska ratificirala kao članica Vijeća Evrope, i na Okvirnu konvenciju Vijeća Evrope za zaštitu nacionalnih manjina. Dodatan argument za osnivanje posebnih srpskih škola pronalaze, prije svega, u interesu roditelja s tog  područja za takvim školama, a tek onda u edukativnim motivima za njegovanjem i zaštitom nacionalnog, kulturnog, vjerskog i jezičnog identiteta srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Anketa sprovedena među roditeljima, koji su se izjasnili za odvajanje svoje djece od drugih učenika nesrpske nacionalnosti, govori u prilog tome da su u pozadini svega još uvijek jaki nacionalni animoziteti i konflikti među Srbima i Hrvatima na tom području, a posljedice tragičnih ratnih događanja prisutne su u svijesti tamošnjih građana kao gotovo nepremostiva prepreka na putu rekoncilijacije i građenja suživota među pripadnicima različitih etničkih zajednica. Ovakve inicijative dodatno će otežati taj proces, pogotovo među mladim ljudima, od kojih se očekuje presudna uloga u smirivanju nacionalnih netrpeljivosti. Osim toga, mnogim nevladinim organizacijama koje nizom svojih aktivnosti i multietničkim projektima uporno i strpljivo grade mostove među Srbima i Hrvatima, uz, često, odsustvo političke volje na svim razinama vlasti da Hrvatsku demokratizira i na tom području, to dodatno otežava rad. Srbima u Hrvatskoj, kao najbrojnijoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj,  preko koje se prelama cjelokupna manjinska politika, i na zakonodavnoj i na praktičnoj razini, stoje na raspolaganju različiti oblici obrazovanja i njegovanja nacionalnog i kulturnog identiteta. Od njenih političkih lidera, ali i od hrvatske vlasti zavisi, koji će od njih odabrati na pojedinim područjima da bi manjinu zaštitili, ali ne i segregirali. Njihovo podilaženje, često i nesretnim i frustriranim ljudima koji su prošli ratne strahote i izgubili svoje najbliže, te podrška za odvajanjem srpske i hrvatske djece, čini ih neozbiljnim i neodgovornim političarima, koji i takvim inicijativama samo skupljaju političke poene.

Postojeći, i u praksi već potvrđen, dopunski oblik nastave za djecu srpske nacionalnosti iz nacionalne grupe predmeta ostaje najzahvalniji oblik edukacije, a na srpskim kulturnim i obrazovnim institucijama, uz partnerstvo s nadležnim ministarsvom i lokalnim vlastima na pojedinim područjima, je da ih osmisli i organizira bolje nego do sada. S mnogo istančanijim  senzibilitetom za međunacionalne odnose. Jer Srbi u Hrvatskoj, nisu i još dugo neće biti u poziciji talijanske nacionalne zajednice, sa kojom se često vole uspoređivati u reguliranju nekih svojih prava, pogotovo s područja kulture i obrazovanja. Posebne talijanske škole odavno pohađaju i djeca drugih nacionalnosti.

Odvajanje srpske i hrvatske djece, od najranije vrtičke dobi, pa do osnovnih i srednjih škola, predstavlja najgrublji oblik segregacije i za jedne, i za druge, ali i (p)održavanje atmosfere nacionalnih konflikata, posebno u istočnom Podunavlju. A, sve pod izlikom zaštite nacionalnih identiteta.

Nepostojanje jezičnih barijera, ispreplitanje i zajednička kultura formirana kroz niz stoljeća zajedničkog života, a pogotovo budućnost današnjih mladih generacija, koji će svoje identitete graditi na nekim drugim, a ne samo nacionalnim temeljima, dodatan su razlog da se ne podrži ta inicijativa.