Zajednica Srba Rijeka
Community of Serbs in Rijeka
Trg Sv. Barbare 1
51000 Rijeka
Hrvatska
tel. ++385 51 / 330 - 867
fax. ++385 51 / 330 - 873
e-mail: vsnm-ri@net.hr
Vijeće srpske nacionalne manjine
za Grad Rijeku
City Council of Serb National Minority Rijeka
18. 08. 2000.
Izjava Odbora za ljudska prava pri Zajednici Srba Rijeka:
"Bezgranična taština i neodgovornost srpskih političara"
Radikalna i neodmjerena politička retorika srpskog saborskog zastupnika Milana Đukića još jednom je uzburkala hrvatsku javnost i izazvala žestoke političke polemike i komentare. Potpuno bezrazložno i politički neodgovorno. Tim više što su i mediji tom činu posvetili neopravdano veliku pažnju za razliku od nedavnog događaja kad su Srpski demokratski forum i Srpsko narodno vijeće, te Udruženje prognanih Hrvata iz Bosanske Posavine potpisali Deklaraciju o potrebi zajedničkih napora za povratkom izbjeglica i raseljenih osoba, a taj čin je jedva popraćen s nekoliko rečenica.
Milan Đukić, srpski političar i saborski zastupnik u Zastupničkom domu Hrvatskog sabora, izašao ispod HDZ-ove kabanice još početkom devedesetih, odrađuje svoj, već treći, mandat samo zahvaljujući činjenici da Srbi u Hrvatskoj još uvijek nisu uspjeli iznjedriti nekog novog, drugačije profiliranog političara i na izborima 3. januara nisu imali alternativu.
Ljudska taština i neodgovornost srpskih političara je bezgranična, a svojim djelovanjem ne doprinose rekoncilijaciji i građenju atmosfere povjerenja između Srba i Hrvata, pogotovo na područjima gdje se vraćaju izbjeglice i raseljene osobe. O tome zorno govori i njihova međusobna javna polemika koja traje već niz godina i poprimila je već karakter morbidnog dijaloga o tome tko je znao za veći broj ubijenih, protjeranih, nestalih Srba, a nije ništa poduzeo.
O zločinima nad Srbima u Hrvatskoj zna se sve, pogotovo nakon objelodanjivanja izvještaja Hrvatskog helsinškog odbora: prošle godine za bivši UN-ov sektor Jug (sjeverna i sjeveroistočna Dalmacija, južna i jugoistočna Lika) kad se saznalo za ubojstva 410 Srba civila s tog područja, ove godine za bivši UN-ov sektor Sjever (Kordun, Banija) gdje je živote izgubilo 267 civila srpske nacionalnosti (80 ih je stradalo u izbjegličkim kolonama, a 187 ih je ubijeno u njihovim kućama). Nova vlast je pokazala političku volju da promijeni nacionalistički karakter bivšeg režima i da osigura jednakost svih svojih građana, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, te počne rješavati teško breme rata i poraća: povratak svih izbjeglica u svoje domove i sankcioniranje svih koji su počinili ratne zločine. Politika malih, ali odlučnih, koraka u poništavanju ratnih ciljeva etničkog čišćenja jedan je od osnovnih preduvjeta demokratizacije Hrvatske i to bi trebao biti važan zadatak svih koji djeluju na političkoj i društvenoj sceni: vladinih i državnih institucija, političkih stranaka, nevladinih organizacija, javnih ličnosti.
Pet godina nakon “Oluje“, tragičnog egzodusa stotina hiljada Srba iz Hrvatske, i gotovo devet nakon razaranja i zločina u Vukovaru, Dubrovniku, Gospiću, i Hrvati i Srbi počinju se suočavati sa zločinima vlastitog naroda i s činjenicom da su se ljudi ubijali i protjerivali iz svojih domova samo zbog pripadnosti drugoj naciji ili vjeri te da su ratovi na Balkanu bili, prije svega, bratoubilački. Istina o tome u svim je sredinama još uvijek nedobrodošla i o njoj se progovara samo iz ugla tuđe krivice i tuđih zločina.
Srbi u Hrvatskoj tek su na početku procesa izgradnje svojih demokratskih institucija koje bi mogle uspostaviti partnerski odnos s vlašću, pogotovo na lokalnoj razini i na područjima gdje se vraćaju izbjeglice i prognanici, u rješavanju svakodnevnih, životnih problema svojih sunarodnjaka i njihovih susjeda. Pitanje Srba u Hrvatskoj nije pitanje političke moći i Srbima ne trebaju stranke sa srpskim etničkim predznakom kao garancija njihovih prava. Sve hrvatske stranke s demokratskim licem moraju osigurati takav pravni i politički okvir koji bi hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, nakon tragičnih ratnih događanja, osigurao sva njihova prava i normalnu integraciju u hrvatsko društvo, pogotovo nakon promjene njihovog konstitutivnog u manjinski status.
Pitanje Srba u Hrvatskoj, duboko ukorijenjenih u hrvatskoj povijesti i kulturi, i očuvanje njihovog nacionalnog identiteta kao neodvojivog dijela građanskog identiteta u svim multietničkim zajednicama, jedno je od osnovnih pitanja unutarnjeg uređenja Republike Hrvatske, kao države svih njenih građana, države slobode, jednakosti, nacionalne ravnopravnosti, ljudskih prava. Ali i pitanje koje će u nekim budućim vremenima ubrzati uspostavljanje normalne komunikacije između Hrvatske i Srbije i dugoročno doprinijeti stabilizaciji Balkana i jugoistočne Evrope.