KOMENTARI na primjenu clanka 6. OKZNM:
- Vlasti, naročito one na nacionalnoj razini, u principu su, u odnosu na prethodno razdoblje, svojim postupcima i stavovima iznošenim u javnosti intenzivnije zagovarale duh međuetničke tolarancije i snošljivosti te međuetničkog dijaloga i suradnje ( pogledati pod III.b. ). Prilikom svoje posjete zloglasnom ustaškom logoru iz II.svjetkog rata Jasenovcu ( stratištu velikog broja Srba, Roma, Židova, ali i Hrvata antifašista ), 16.marta 2004.god., premijer Sanader je naglasio: '' Došao sam se pokloniti žrtvama pred obnovljenim spomenikom da se ne sakrije i ne zabora vi istina kako se zločin više nikada ne bi ponovio. Nema tog cilja, političkog ili nekog drugog koji može opravdati zločin. Zato osuđujem svaki ekstremizam, radikalizam, rasnu, nacionalnu i vjersku mržnju i netoleranciju ma sa koje strane ona dolazila''.[27] Iako im se broj smanjio, etnički motivirani incidenti i dalje su se nastavali dešavati na ratom pogođenim područjima i van njih, uz primjedbe na rad policije i nekih drugih državnih i organa lokalne samouprave, te kvalifikacije pojedinih incidenata kao prekršaja, a ne kaznenih djela( pogledati pod III.d. i e.). Izmjene i dopune Kaznenog zakona iz 2000.god. i 2003.god. predstavljaju značajan doprinos i zakonske mjere koje zabranjuju i sankcioniraju poticanje na rasnu diskriminaciju i nasilje. Kazneni zakon određuje kaznenu odgovornost za osobe koje na temelju razlike u rasi, vjeri, jeziku, političkom ili drugom uvjerenju, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama krši temeljna ljudska prava, ili potiče na netrepeljivost, sukobe, mržnju i sl. Zakon o medijima zabranjuje prenošenje programskih sadržaja u medijima potiču ili veličaju nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim osnovama, te izazivaju nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo neprijateljstvo ili nesnošljivost, potiču nasilje i rat. Prema OSCE, '' Hrvatska televizija ( HTV ) još ne posvećuje dovoljno pozornosti važnim poslijeratnim pitanjimakao što su povratak izbjeglica i poštivanje ljudskih i manjinskih prava. Iako govor mržnje više nije aktivna značajka HRT-ovih izvješćivanja, i dalje ga toleriraju neki nbositelji televizijskih vijesti i moderatori. Pristrano izvješćivanje o povratu imovine i drugim pitanjima vezanim za povratak izbjeglica i dalje ima štetan utjecaj na pomirbu i normalizaciju u nekim oblastima ''.[28] Prema istom izvoru, u odnosu na prethodno razdoblje, u drugoj polovici 2003.god. '' izvješćivanje lokalnih medija o povratku izbjeglica i manjinskim pitanjima poboljšano je diljem države[29]...Međutim, na dva područja, Osijeku i Zadru, izvješćivanje o političkim i etničkim pitanjima povremeno je bilo potpirivačke naravi[30]''.
- 2002.god. UN Komitet za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije istakao je da u Hrvatskoj nije bilo osuda u slučajevima poticanja na rasnu diskriminaciju i nasilje, '' unatoč značajnom broju takvih opužbi '', te iskazao zabrinutost zbog nedostatka zakonskih mjera koje bi zabranile poticanje na rasnu diskriminaciju i nasilje, i zbog neodgovarajućih napora da se istraži i optuži odgovorne za izazivanje etničke mržnje, posebice u ratom pogođenim područjima.[31] Eurposki centar za prava Roma naveo je kako je o govoru mržnje javnih dužnosnika protiv Roma često izvještavano, ali nisu poduzete nikakve radnje protiv onih koji su prakticirali takav govor mržnje[32] te da visoki stupanj diskriminacije i nasilja nad Romima ostaje ozbiljan problem u Hrvatskoj.[33] U predizbornom nastupu na lokalnoj radio postaji u Petrinji pred lokalne izbore 2001.god., učiteljica u osnovnoj školi i kandidatkinja nacionalističke Hrvatske stranke prava, izajavila je: '' Naš čovjek je mučenik. Naš čovjek je vjernik. Naš čovjek je svoj na svome. A onaj manjinac, jadni Srbin koji se vratio iz majčice Srbije, niti je čovjek niti je životinja, ni životinja ne zaslužuje takvu usporedbu sa njima. E pa dragi Hrvati, ja mislim da ovdje kod nas više nema i ne smije biti centra, Ili si za, ili si protiv. Ako si za, onda Hrvati moji, spremite oružje. ...Mi možemo sa svima, osim sa nekrstima, jer vjera i vrag ne idu zajedno. Očistiti ćemo Hrvatsku od smeća, ne daj bože da nam četnici ( Srbi ) opet kolju''.[34] Gordana Dumbović izabrana je za dogradonačelnicu Petrinje, a sud u Kutini ju je, nakon dvije i pol godine, oslobodio optužbe za kazneno djelo javnog poticanja rasne diskriminacije.[35] Urednik lista ''Narod'', don Anto Baković izjavio je: '' Ako žele živjeti u Hrvatskoj. Muslimani neka uče hrvatski jezik, a ne da nam ovdje nameću arapski jezik. Gledam svakodnevno osmrtnice u tiskovinama, pa kad umre netko od muslimana, onda on ide na Ahiret. Ne znam da li Muslimani ti znaju prevesti na hrvatski jezik?''[36] Hrvatski helsinški odbor izvjestio je povodom sastanka sa županom međimurske županije, župan nije krio svoju mržnju prema Romima i nije pokazivao volju da se pozabavi njihovim problemima, poput onog kada je romsko novorođenče umrlo tokom poroda, a hitna pomoć nije došla unatoč brojnim telefonskim pozivima.[37] U Vukovaru, u julu 2003.god., jedno od udruženja hrvatskih ratnih veterana onemogućilo je dječaku etničkom Srbinu da igra za svoj klub na nogometnom turniru. Slučaj su obradili gotovo svi mediji, a tadašnji permijer Ivica Račan i predsjednik Stjepan Mesić iznijeli su javne osude tog incidenta i pozvali na pomirenje i toleranciju.
- U
izvještaju US Bureau of Democracy, Human Rights and Labour o poštovanju
ljudskih prava u Hrvatskoj za 2003.god. navode se incidenti povezani sa
manjskim vjerskim institucijama i osobljem - '' U siječnju, vozač
mitropolita Srpske pravoslavne crkve verbalno je napadnut pred glavnom
crkvom u Zagrebu. U rujnu, zbio se incident u kojem su verbalno napadnuti
mitropolit i još jedan pripadnik srpskog pravoslavnog svećenstva. U ožujku
i ponovo u svibnju, fašistički grafiti pojavili su se na crkvenim vratima,
a osmrtnice su redovno trgane s ploče kraj ulaza u crkvu. U ožujku ili
travnju provaljeno je u srpsku pravoslavnu crkvu Sv. Arhanđela Mihajla i
Gabrijela u Kostajnici. Prozori su razbijeni, a vjerski predmeti,
uključujući četiri ikone, spaljeni su ili teško oštećeni. U travnju,
razbijeni su prozori na srpskoj pravoslavnoj crkvi u Plaškom, a slični su
incidenti prijavljeni u Ogulinu u kolovozu i rujnu. Nije bilo uhićenja ni
u jednom od tih slučajeva. Prema OESS-u i drugim izvještajima, srpske
pravoslavne crkve i imovina u ratom pogođenim područjima napadnuti su
tokom godine. U travnju, oštećeni su nadgrobni spomenici na groblju u
Vukovaru - osmi takav incident na tom groblju. Vođe Srpske pravoslavne
crkve izvijestili su da je u u Kninu crkva Sv. Pokrova često oskvrnjivana
fašističkim ustaškim simbolima. Srpsko pravoslavno svećenstvo izvijestilo
je o dobroj suradnji s policijom, koja je smjesta reagirala na prijavljene
incidente, ali se žalilo zbog nedostatka informacija o rezultatima
istrage. U lipnju, uvredljivi grafiti pojavili su se na zidovima i
minaretu zagrebačke džamije. Policija je vodila istragu, ali nije bilo
uhićenja''. Incidenti usmjereni protiv vjerskih objekata i grobalja
nastavili su se događati i u 2004. Na području istočne Slavonije, početkom
2004.god., u dva navrata napadnuta je, oštećena i ustaškim fašističkim
simbolima oskrnavljena Crkva Svete Petke u Vukovaru; u martu 2004.god.
srušen je drveni križ Srpske pravoslavne crkve u Borovu naselju pokraj
Vukovara; nekoliko dana pred Uskrs ( april 2004.god.) oštećeno je i
ustaškim fašističkim simbolima oskrnavljeno nekoliko srpskih pravoslavnih
nadgrobnih spomenika na groblju u Vinkovcima. Početkom 2004. razbijeni su
prozori na zgradi Srpskog doma, koji se privremeno koristi u vjerske
svrhe, ali je počinilac identificiran i crkva obeštećena.
- Na visoki stupanj netolerancije prema manjinama ukazuje i istraživanje javnog mišljenja, provedeno u oktobru 2002.god., koje je pokazalo da bi svaki četvrti odrasli Hrvat protjerao iz Hrvatske Srbe, svaki sedmi Bošnjake i Crnogorce, a svaki deseti Slovence.[38] Krajem novembra 2002.god. 75% ispitanika izjavilo je da Vlada ne bi trebala ubrzavati povratak Srba.[39] Istraživanje Večernjeg lista sa početka 2004.god. pokazuje da 32,4% ispitanika podržava, a 25,3% ne podržava povratak Srba; 56,9% ne vjeruje u punu lojalnost Srba prema hrvatskoj državi, dok 16,7% misli suprotno; 63,3% smatra da bi prije povratka u Hrvatsku izbjegli Srbi trebali proći posebnu provjeru.[40]