Zajednica Srba Rijeka

Zajednica Srba Rijeka

Community of Serbs in Rijeka

Trg Sv. Barbare 

51000 Rijeka

Hrvatska

tel. ++385 51 / 330 - 867

fax. ++385 51 / 330 - 873

e-mail:  vsnm-ri@net.hr 

Vijeće srpske nacionalne manjine

za Grad Rijeku

City Council of Serb National Minority Rijeka


Vladan Desnica

Vladan Desnica (1905-1967) hrvatski prozaik. Prvim radovima se javio uoči drugoga rata. Ali tek kad je objavio roman pod paradoksalnim naslovom "Zimsko ljetovanje" (1950), Desnica je, prateći skupinu Zadrana koji su se pred savezničkim bombama tijekom drugoga rata sklonili u sela zadarskog zaleđa, ušao u književnost na glavna vrata i odmah stao u red prvih hrvatskih pripovjedača kao umjetnik visoko odnjegovane rečenice realističko-naturalističkog stila, koja ima uzor u stilu talijanskog verizma, pa je unatoč rigidnom napadu agitpropovsko-cekaovske kritike odmah pozdravljen i prihvaćen od najmlađih pisaca, koji su se upravo spremali izvesti modernistički prevrat, drugi po redu u povijesti hrvatske književnosti.

Njegove knjige pripovijedaka "Olupine na suncu" (1952), "Proljeće u Badrovcu" (1955), "Tu, odmah pored nas" (1956) i "Fratar sa zelenom bradom" (1959) bile su već dočekivane kao djela renomiranog pisca, kontemplativnog pripovjedača andrićevskog tipa, dok je meditativno-analitički roman "Proljeća Ivana Galeba" (1957) bio kulminacija njegovih stvaralačkih mogućnosti i jedan od najboljih ostvaraja poslijeratne hrvatske narativne proze.

Ako je Marinkovićev svjetonazor ironija, Desničin je sumnja. Pisao je proračunato i smišljeno, u punoj ravnoteži intelektualne snage i emotivne napetosti: kao da mu nijedna riječ nije slučajna, bez misaonog i stilskog opravdanja. A ipak, njegove rečenice i prozne cjeline djeluju nenamješteno, osvajaju lakoćom, odbijaju svaku pomisao na konstrukciju. Načinom, ali ne i sredstvima svoga rada, bio je blizak Goranovu tipu konstruktora-pripovjedača, ali neposrednošću, upravo prisnošću svoga pripovijedanja nadmašuje i mnoge pisce kojima je eruptivna elementarnost, sugestivna elokvencija, nagonska emotivnost i sve ostalo što čini spontanu prirodnost najuočljivija umjetnička osobina. Gradio je svoju prozu znanstveničkom akribijom, tražeći uporno, s ukusom "onu jedinu ispravnu riječ" i nezamjenjivu stilizaciju. Neke su mu novele ušle kao poglavlja u roman "Proljeća Ivana Galeba", a pojedini fragmenti toga romana, grafički prilagođeni, tiskani su i kao pjesme: dokaz, da je stilska homogenost njegove umjetnosti gotovo savršena.