|
TEMA
BROJA:
JEZIK
MRŽNJE
U
ovom broju REGIONALNOG GLASNIKA ZA KULTURU MANJINSKIH PRAVA I MEĐUETNIČKU
TOLERANCIJU tema je «Jezik mržnje», kovanica koja nakon zadnjih balkanskih
ratova gotovo i ne zaslužuje da se nalazi pod navodnicima. Sam njen pomen
svakoga na ovim prostorima upućuje na nipodaštavanje «onih drugih»,
zadovoljenje vlastitih najcrnjih poriva, netoleranciju i generator
nacionalnih tenzija. Neznanje je bitan determinator netolerancije. Neuki
ljudi se kljukaju mitovima i mitologijom, poluistinama i stereotipima,
literarnim fikcijama i sl. Primitivni i neobrazovani ljudi su izvrstan
objekt manipulacije svake vrste. Ova karakteristika ima svoje duboke
istorijske korijene i nudi relativno pouzdano tumačenje
ideološko-političkih izvora govora mržnje. U biltenu se bavimo različitim
aspektima govora mržnje u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, sa posebnim akcentom na
medije, koji su odradili «lavovski» dio posla u razvijanju ovog fenomena.
Sadržaj:
I
Bosna i Hercegovina
Jezik
mržnje u javnoj sferi: FENOMENOLOŠKO-TIPOLOŠKE NAZNAKE KARAKTERISTIČNE ZA
OVE PROSTORE
Piše:
Dušan Babić
Neznanje je bitan determinator netolerancije. Neuki ljudi se kljukaju
mitovima i mitologijom, poluistinama i stereotipima, literarnim
fikcijama i sl. Primitivni i neobrazovani ljudi su izvrstan objekt
manipulacije svake vrste. Ova karakteristika ima svoje duboke istorijske
korijene i nudi relativno pouzdano tumačenje ideološko-političkih izvora
govora mržnje.
GOVOR
MRŽNJE NESTAJE – PRIJETE NJEGOVI MUTANTI
Piše:
Zoran
Udovičić
Jezik mržnje je u svom izvornom ratno
huškačkom smislu gotovo nestao iz medija, što potvrđuju i monitorinzi
Regulacione agencije i Vijeća za štampu. No njegovi mutanti, i danas se
znaju probiti u javnost bilo kroz predrasude, netrpeljivosti ili
političke obračune. Osnivač Media plan instituta, eminentne organizacije
sa analizu medija, se u tekstu osvrće na prošlost i daje hronološki
prikaz vladavine mržnje u bh medijima.
Amela
Odobašić, Regulatorna agencija za komunikacije - MAČEM PROTIV SIJAČA
MRŽNJE
Piše: Radenko
Udovičić
Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) pripisuje se zasluga za
uništavanje tzv. jezika mržnje u elektronskim medijima. Većina medija, i
to ne samo tokom rata, već i nakon njega, nastavili su sa varijantama
propagandnog novinarstva pri čemu su vrijeđali, nipodaštavali, ili u
najmanju ruku ignorisali one nacionalnosti koje se ne uklapaju u
socijalno-političku sliku iz koje taj medij potiče. RAK je zahvaljući
snažnoj podršci međunarodne zajednice, a potom i centralnih vlasti,
raspoložući mogućnosti sankcioniranja, zaveo red na ovom polju. O
uništavanju govora mržnje u bh medijima razgovaramo sa Amelom Odobašić,
portparolom ove, za jugoistočnu Evropu, jedinstvene organizacije.
Ozren Kebo,
novinar
-
NE MOŽEMO
ODOLJETI ZOVU MRŽNJE
KOJEG PRUŽAJU
MEDIJI
Piše
Namir Ibrahimović
“Rat
je bio tako strašan, tako mučan i bolan, i ostavio je strašne traume. Mi
izgleda ne možemo da odolimo zovu mržnje i moći kojeg pružaju mediji.
Svi mi ponekad sjednemo za kompjuter kao da smo sjeli za PAM, kao da
imamo priliku da kosimo po čistini. Teško se samodisciplinirati i
odoljeti tom izazovu. Svi smo frustrirani i istraumatizirani, i stepen
frustracije se precizno može iščitati iz naše intonacije”, komentariše
Ozren Kebo, jedan od najpoznatijiih bh novinara.
II
Hrvatska
IZAZOVI
SANKCIONIRANJA GOVORA MRŽNJE
Piše Tena Erceg
Najveći izazov zakonskom sankcioniranju govora mržnje je poštivanje
slobode izražavanja kao jednog od temeljnih prava građanina/pojedinca
neophodnog za funkcioniranje svakog demokratskog društva. Drugim
riječima, i Ujedinjeni narodi, i Vijeće Europe i demokratske zemlje
slažu se da je zakonska zabrana govora mržnje potrebna, ali su isto tako
svjesne da je zabrana sama po sebi već svojevrsno kršenje prava na
slobodu izražavanja. Tena Erceg piše o utjecaju medija u širenju govora
mržnje i navodi najdrastičnije i raznolike primjere govora mržnje u
Hrvatskoj.
TRANSFORMACIJA GOVORA MRŽNJE U
HRVATSKOJ
Piše Davor Gjenero
Govor
mržnje, u daleko manjoj mjeri i s manjim utjecajem nego nekoć, i dalje
je dio hrvatske političke zbilje. Kao osnovni problem Hrvatske ostaje
nespremnost da se dosljedno provodi načelo vladavine prava, da se
afirmiraju načela zaštite ljudskih prava i da se provede pravno
suočavanje s prošlošću. Davor Gjenero zaključuje da je bitno izgraditi
takvo društvo u kome neće biti moguće reducirati politički pluralizam, u
kojem društvo neće biti moguće pretvoriti u masu, u kojoj neurotski
strah neće blokirati rasudnu sposobnost društva i u kome govor mržnje
neće moći biti motivacijom za praktično djelovanje, onakvo do kakva dođe
kad u običnoj masi netko vikne «Požar!».
GOVOR
MRŽNJE VODI U POLITIČKO NASILJE I ZLOČIN
Interview
s predsjednikom Građanskog odbora za ljudska prava Zoranom Pusićem
Razgovarala: Sanja
Vukčević
Govor
mržnje vodi u političko nasilje, najteža kršenja ljudskih prava i,
logično, u krajnjoj konzekvenci, do zločina. Kada, i ako, računi dođu na
naplatu, svi oni koji su obilatim korištenjem govora mržnje do zločina
doveli, čuditi će se kako se njih krivo interpretiralo, pokazivati će
znakove uznapredovale amnezije, pozivati se na domoljublje i svoju
krivicu pokušati će «raspršiti na kolektiv» Primjera ima i previše, od
Nurenberga do Haaga, ističe Pusić i upozorava kako sloboda govora
pretpostavlja odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ.
«Protokol o međuetničkoj toleranciji», po njegovim riječima, dobar je
primjer nove faze u radu NVO-a – poticanja i suradnje s političarima na
projektima koji će unaprijediti stanje u cijeloj regiji.
ETIČKI ASPEKTI IZVJEŠTAVANJA O
NACIONALNIM MANJINAMA
Piše
Gordana Vilović
U
Hrvatskoj već više od jednog desetljeća traju rasprave o etici u
medijima. Svi su suglasni kako je stanje loše. Pažljivi medijski
analitičari zaključuju da je situacija ipak znatno bolja od vremena 'ni
rata – ni mira' devedesetih. Tada su jasne poruke medijskog promicanja
nacionalne netrpeljivosti bile sasvim prirodne i dnevna pojava. Gordana
Vilović, docentica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu piše o
novinarskoj etici i izvještavanju o nacionalnim manjinama, te o
najčešćim narušavanjima etičkih načela u medijima većine.
III
Srbija i Crna Gora
Jezik
mržnje i nacionalne manjine: ULOGA GRAFITA I BEJZBOL PALICA U
MEĐUNACIONALNIM ODNOSIMA U VOJVODINI
Piše:
Radoslav Šeguljev
U poslednjih nekoliko
meseci u Vojvodini su zabeleženi mnogi fizički napadi, posebno na
pripadnike mađarske nacionalnosti. Predsednik Skupštine Vojvodine Nenad
Čanak optužuje vlast u Srbiji da je odgovorna ''za atmosferu
netolerancije, u kojoj se pogoršavaju odnosi s mađarskom zajednicom, ali
ne i s drugim manjinama, što dokazuje da je reč o manipulisanju
međuetničkim tenzijama''. S tom ocenom ne slaže se pokrajinski sekretar
za upravu, propise i prava nacionalnih manjina Tamaš Korhec. ''Ovaj
talas incidenata ne doprinosi stabilizovanju ukupne situacije u državi,
ali Vladi Srbije sigurno nije cilj da destabilizuje stanje u Vojvodini.
Ovi incidenti su naša realnost i ima ih više nego ranije, ali sve njih
izazvali su ljudi s imenom i prezimenom, pa je na državi da ih otkrije i
kazni. Za mene tu nema nikakve manipulacije'', kaže Korhec.
''Ne smemo da zatvaramo oči
pred međunacionalnim sukobima, ali ne smemo ni svaku čarku, u kojoj su
učesnici različitih nacionalnosti – odmah proglašavati međunacionalnim
sukobom'', stav je sa sastanka šefa Resora javne bezbednosti MUP-a
Srbije s načelnicima policijskih stanica u opštinama na severu
Vojvodine.
JEZIK
MRŽNJE U ELEKTRONSKIM MEDIJIMA U PREDIZBORNIM KAMPANJAMA U SRBIJI
Piše:
Dubravka Valić - Nedeljković
Ma koliko su se
zakonodavci, cehovska novinarska udruženja, međunarodne organizacije,
nevladin sektor, eksperti, media monitori trudili da smisle pravila i
mehanizme koji bi osigurali njihovo primenjivanje u medijskoj praksi,
sve višepartijske predizborne kampanje u Srbiji do sada prezentovane u
sredstvima javnog informisanja sadržale su jezik mržnje - katkad
otvoreno, a češće prikriveno.
1
2
3
5 |