|
TEMA
BROJA:
STARE I
NOVE MANJINE
Tema trećeg broja
REGIONALNOG GLASNIKA ZA KULTURU MANJINSKIH PRAVA I MEĐUETNIČKU TOLERANCIJU
jesu stare i nove manjine. Nažalost ova podjela, i kada ne postoji u
zakonu, i kada sve manjine imaju formalno jednak status, postoji u realnom
društvenom i političkom životu. Raspadom bivše zajedničke države mnogi su
u novim državama postali ne samo dijelovi manjina, već su zbog ratnih
okolnosti u situaciji etničkih sukoba prošli teška i bolna iskustva
različitih diskriminacija s kojima se, istina u manjoj mjeri, i danas nose
i bore prolazeći kroz složen proces društvene integracije. Atmosfera
antimanjinske politike i međuetničke tolerancije nije poštedjela ni stare
manjine, ali je nove u pojedinim momentima dovela gotovo na rub
egzistencijalnog opstanka. To stanje se danas mukotrpno i teško
prevladava, a što je posebno važno, to postaje jedan od ključnih testova
i pokazatelja demokratizacije novonastalih država.
Sadržaj:
I
Bosna i Hercegovina
Problemi određenja
manjinskih zajednica u BiH:
NOVE I STARE MANJINE -
KONSTITUTIVNI NARODI I “OSTALI”
Piše:
Namir
Ibrahimović
Iako je od završetka rata
prošlo više od osam godina, još uvijek se, kada se govori o pravima
određene nacionalne grupe, govori o ugroženosti jednog od tri
konstitutivna naroda na području gdje je malobrojniji u odnosu na neki
od druga dva ravnopravna. To je problem koji zanima i većinu medija tako
da “ostali” gotovo i nemaju prostora ukazati na svoje potrebe. Većina
stanovnika BiH uopće i ne zna da postoji sedamnaest nacionalnih manjina
i u kategoriju “ostalih” uglavnom svrstavaju samo Jevreje, kojih slovom
i brojem ima 1000, i Bosance. S druge strane, Rome, koji su ubjedljivo
najbrojniji, većina ljudi ne tretira manjinom nego grupacijom drugog
reda.
Zakonska regulativa o nacionalnim manjinama u BiH:
DOBRI
ZAKONI, NEAŽURNO PROVOĐENJE
Piše:
Amer
Pirić
Poseban
problem predstavlja neprimjenjivanje dijela Izbornog zakona po kojem je
svakoj nacionalnoj manjini u općini
u kojoj živi
zagarantovano barem jedno mjesto u određenom
općinskom
vijeću.
Ovaj dio Zakona neće
biti primijenjen na predstojećim
oktobarskim lokalnim izborima zbog nedovoljne ažurnosti
određenih
nivoa vlasti da se on ugradi u izborni sistem.
Neđo
Miličević, sudija Ustavnog suda Federacije BiH: OBRAZOVANJE NACIONALNIH
MANJINA U BIH JE DISKRIMINIRAJUĆE
Piše:
Namir
Ibrahimović
«Ustavna kategorija
«ostali» utvrđena je u washingtonskom i daytonskom ustavu. Ona je bila
mnogo nejasnija prije ustavnih promjena koje su se dogodile u ustavima
entiteta, jer su pod pojmom “ostalih” bili ne samo pripadnici
nacionalnih manjina nego i Bošnjaci i Hrvati u RS-u, a Srbi u FBiH. Sada
se uglavnom taj pojam svodi na, uistinu, nacionalne manjine. Ja svakako
nemam razloga, a teško bi to i bilo, hvaliti taj pojam “ostali”. On na
neki način asocira na neku sporedniju grupaciju građana što je apsolutno
neprihvatljivo. No, ne treba se puno opterećivati samim pojmom jer
pojmovi u pravilu nikada ne odražavaju stvarno stanje, njega odražavaju
sadržine tih pojmova», kaže profesor Miličević.
Srđan
Dizdarević,
predsjednik Helsinškog
komiteta za ljudska prava u BiH:
MANJINE U BIH SU NA MARGINI
Piše
Amer
Pirić
«Stvarne manjine su u potpuno marginalizovanom položaju u cijeloj BiH. S
jedne strane je dejtonskim ustavom politička sfera svedena na tri
konstitutivna naroda – Srbe, Hrvate i Bošnjake. A s druge strane,
dominantan uticaj nacionalističkih stranaka je doveo do toga da su
marginalizovani i konstitutivni narodi tamo gdje su brojčano manji i
gdje nemaju efektivnu političku vlast. Tako da su pripadnici dvadesetak
nacionalnih manjina u BiH bukvalno na margini, kako političkih zbivanja,
tako i u sferi privrede, dakle zapošljavanja, privatizacije,
obrazovanja...», iznosi predsjednik Helsinškog komiteta.
II
Hrvatska
SLOŽENI KRITERIJI UTVRĐIVANJA STARIH I NOVIH MANJINA
Piše: Dr. sci. Siniša
Tatalović
U Hrvatskoj se često
govori o starim i novim manjinama kako bi se naglasilo da postoje
nacionalne manjine s dužom tradicijom ostvarivanja manjinskih prava,
odnosno stare manjine, te nove koje ta prava ostvaruju od uspostave
samostalnosti RH. Iako se obično konstatira da stare manjine bolje i
cjelovitije ostvaruju svoja prava, dok nove manjine tek izgrađuju svoje
manjinske institucije i pripremaju se za cjelovito ostvarivanje
manjinskih prava, Hrvatska ih u rješavanju manjinskih prava tretira na
jednak način, pa zbog toga razgovor o starim i novim manjinama ima
smisla samo ako se govori o općem položaju nacionalnih manjina.
Europsko iskustvo pokazuje
da su stare manjine otpornije na integraciju i posebno asimilaciju, dok
su nove manjine to u puno manjoj mjeri. Neke zemlje prave razliku između
starih i novih manjina zbog dodjeljivanja prava koje starim manjinama
trebaju omogućiti dugoročno preživljavanje kao manjine, dok
nepriznavanje novih manjina treba omogućiti njihovu bržu integraciju ili
asimilaciju.
PROCES MANJINSKOG IZJEDNAČAVANJA
Piše: Mladen
Obrenović
Proces raspada bivše
zajedničke države otvorio je proces stvaranja novih manjina, ali i dio
tih manjina stjecajem ratnih okolnosti (ali i nefunkcioniranjem pravne
države i nedostatkom odgovarajuće manjinske politike) doveo u posebno
težak položaj. Nove manjine našle su se pred mnogim izazovima, od
potvđivanja svojih prava i izjednačavanja sa "starim " manjinama do
boljeg samoorganiziranja kako bi mogli ta prava uopće ostvarivati. To je
složen i težak proces, ali koji jedino vodi potvrđivanju Hrvatske kao
suvremene demokratske države.
Čedomir Višnjić, predsjednik Srpskog kulturnog društva Prosvjeta i
pomoćnik ministra kulture RH: STARE MANJINE IMALE SU OSIGURAN
INSTITUCIONALNI OKVIR
Piše:
Sanja Vukčević
Danas je pred nama da
realnim sadržajem ispunimo okvir statusa nacionalne manjine koji je
nominalno uži i nominalno zvuči skromnije od prijašnjeg statusa naroda,
da vidimo koliko smo ga u stanju stvaralački popuniti, koliko smo se u
stanju samoorganizirati i zaštititi naš identitet, koliko naša kulturna
autonomija ima stvaralačkog i svakog drugog smisla, te što su naši pisci
u stanju napisati, a naši historičari interpretirati, kako bi time
potvrdili da razvoj ili tok tog događaja od naroda u Socijalističkoj
Republici Hrvatskoj do nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj nije
negativan, smatra Višnjić i ističe da su "stare" manjine, poput
talijanske, u prednosti nad "novim" jer su imale osiguran
institucionalni okvir u kojeg su se ulile nove ideje i novi ljudi.
Srpska manjina se
organizirala sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, no
u ovom trenutku, po njegovoj ocjeni, nije toliko bitno do kojeg se
koraka stiglo u realizaciji manjinskih prava, već je najvažniji trend i
dobra volja da se ide u rješavanje problema poput asimilacije,
segregacije, zapošljavanja.
Maurizio Tremul,
predsjednik Talijanske unije: ZDRAVO SE NATJECATI, A NE KONKURIRATI
Piše:
Goran Vežić
Predsjednik Talijanske
unije Maurizio Tremul kaže da autohtone manjine ipak trebaju imati svoju
specifičnu ulogu jer su one generacijama i stoljećima pomogle u
izgradnji identiteta samog teritorija. "Stoga mislim da treba
razlikovati nove i stare manjine, ali sve moraju imati priznata svoja
prava od školovanja i upotrebe jezika do financiranja svojih
aktivnosti", kaže Tremul koji je na čelu Unije koja djeluje u Hrvatskoj
i Sloveniji.
Prof. dr. Šemso Tanković saborski zastupnik iz redova
bošnjačke nacionalne manjine, a ujedno i zastupnik albanske, slovenske,
makedonske i crnogorske nacionalne manjine: ISPRAVAK GREŠAKA IZ PROŠLIH
VREMENA DOBITAK JE ZA BOŠNJAKE I ZA RH
Piše:
Stojan Obradović
Prioritet bošnjačke
nacionalne manjine u ovom momentu jeste potvrđivanje i ukorjenjivanje
njihova nacionalnog identiteta na svim nivoima od ustava do
administracije. To je ujedno i najbolji njihove način pune, ali i
ravnopravne integracije u cjelinu Republike Hrvatske, smatra prof. Šemso
Tanković koji istovremeno ističe kako se suradnja među manjinama mora
temeljiti na njihovim konkretnim interesima lišenim "visoke politike".
III
Srbija i Crna Gora
"STARE"
I "NOVE" MANJINE
Piše:
Mr.
Goran Bašić, Institut za filozofiju i društvenu
teoriju, Beograd
Podela etničkih manjina na
"stare" i "nove" besmislena je kao i svaki drugi pokušaj razvrstavanja
građana na "nas" i "druge".
Za mnoge dvadeseti vek je
bio vek etniciteta. Sazrevale su nacije, iščezavali su čitavi narodi i
gasili se jezici, oživljavale etničke strasti i budile se etnije za koje
se verovalo da su identitet gubile pod plaštom velikih imperija i
ideologija. U tom kontekstu pojavljivale su se "nove" manjine.
Svaka podela na stare i
nove, nas i njih potvrđuje tezu da granice čovek nije određivao
samo u fizičkom smislu. One su stvarane i održavane i u
kulturama, idejama, religijama, jezicima naroda i užih
društvenih grupa. Prekoračenje limesa sopstvenog ili grupnog
vrednosnog sistema predstavlja prepreku o koje se savremena civilizacija
još sapliće.Međutim, limese ne bi trebalo doživljavati kao
tvorevine koje bezuslovno moramo rušiti. Naprotiv, oni su
nam preko potrebni, jer temelji naše civilizacije počivaju
na formama i granicama.
Nove
manjine u traganju za identitetom i statusom
Piše:
Dr.
Dušan Janjić,
viši naučni saradnik Instituta društvenih nauka i koordinator Foruma za
etničke odnose
Problem
takozvanih novih manjina nametnuo se s raspadom bivše Jugoslavije i
nastankom novih nacija – država na njenoj teritoriji. Pod“novom
manjinom“ razume se ona etnička zajednica koje je u bivšoj Jugoslaviji
imala status „konstitutivnih naroda“, a čiji su se pripadnici, po
raspadu Jugoslavije, našli pod vlašću novouspostavljenih država.
U meri u kojoj bude jačala
stabilnost pojedinačnih
država
i širila
se saradnja u regionu,
sužavaće
se prostor za manipulaciju manjinama i to pre svega u funkciji
destabilizacije susednih država.
Nova, prodemokratska
vlast u Srbiji, koja je na vlast došla
krajem 2000. godine, sve do danas, ispoljava deklarativnu i načelnu
spremnost za vođenje demokratske manjinske politike.
Međutim,
neophodno je da napravi dalje korake kako bi se
status
“novih”,
a i drugih manjina regulisao
primereno strukturi i potrebama,
kao i idealima demokratije.
Katica
Bengin, pomoćnica sekretara za lokalnu samoupravu u Izvršnom veću
Vojvodine: INTEGRACIJA IZBEGLIH I PROGNANIH U SCG
Piše:
Nevena
Virtulek
U maju
2001. u SGC usvojen je prvi dokument pod nazivom ''Strategija za
rešavanje problema izbeglih, prognanih i ratom raseljenih lica''. Njime
se predviđa integracija oko 60 odsto te populacije: planira se gradnja
kuća i stanova, u saradnji s donatorima, lokalnom samoupravom i ljudima
kojima su kuće i stanovi namenjeni, a planira se i otvaranje novih
radnih mesta, kako bi im adekvatno bila rešena egzistencija. Strategija
je predviđala i zatvaranje kolektivnih centara za smeštaj izbeglih. Samo
ovo poslednje je do danas sprovedeno, dok su se ostali delovi plana
pokazali nerealnim, pa tako i neostvarljivim.
Porazna je
konstatacija da Srbija i Crna Gora, koja je i dalje prva u Evropi po
broju izbeglih, nema ni koncept, ni novac za kvalitetno rešavanje
problema izbeglištva.
1
2 3
5 |