www.stina.hr

Croatia

www.novinarska-skola.org.yu

Serbia and Montenegro

 www.mediaplan.ba

Bosnia and Herzegovina

TEMA BROJA:

RELIGIJA I NOVA  DRUŠTVENA STVARNOST

Od prigušene i potisnute društvene snage religija, u procesu tranzicijskih promjena  u državama bivše Jugoslavije koje su bitno obilježene uspostavom nacionalističkih strategija i njihovim sukobima, postaje jedna od ključnih faktora uspostave i oblikovanja novih društvenih realnosti. Vjerske zajednice i njihove institucije postaju sve dominantniji i sve utjecajniji faktori javnog života. Doprinosi li ta nova realnost razvoju demokratizacije i toleranciji ovih društava ili je pak koče i guraju van suvremenih tokova, europskog razvoja i modernizacije, mišljenja su često podijeljena. Međutim, gotovo opća suglasnost vlada u procjeni da je trenutno moć vjerskih institucija jedna od najznačajnijih društvenih poluga. Na čemu počiva ta njihova moć  i kako je koriste, kakav je odnos religijskih i društvenih institucija ili još konkretnije - crkve i politike - i kakve posljedice ti odnosi imaju u funkcioniranju ovih društava , tema je ovog broja.

 Sadržaj:

1. Etnonacionalizam i kler u post-dejtonskoj BiH

SEKULARIZAM NEMA ALTERNATIVU

Dušan Babić

Zalaganje za sekularnom državom nipošto ne znači povratak na državni ateizam i slične forme državne organizacije. Jednostavno, sekularizam sa elementima laiciteta francuska tradicije, predstavlja formulu najprimjereniju bh. specifičnoj konstituciji i konstelaciji.

2.  

TRANZICIJSKO POZICIONIRANJE

Mirsad Bajtarević

“Crkve i vjerske zajednice u BiH uglavnom se bave svojim problemima, nastoje povratiti davno konfiskovanu imovinu i održati organizaciju i funkcioniranje. Ovdašnje religije, koje su doduše puno učinile u humanitarnom dijelu u okviru Merhameta, Caritasa i Dobrotvora, nisu učinile potrebno da bi se što više organiziranih osoba, ali i pojedinaca vjernika zalagalo za opće, univerzalne i globalnih vrijednosti. Oni još uvijek govore samo o pravima pripadnika svoje religije i svoje vjerske zajednice “ – kaže Fra Marko Oršolić, navodeći da bi neki pozitivni uticaj bio veći kada bi se svi uistinu angažirali i stvarali nevladine organizacije koje se bore za ljudska prava, prava žena i djeteta, te za proširivanje ljudskih sloboda.

1. Intervju sa sociologom religije i profesorom emeritusom  Sveučilišta u Splitu dr. Srđanom Vrcanom

RELIGIJSKE PROMJENE VIŠE SU POLITIČKI  NEGO VJERSKI UVJETOVANE

Stojan Obradović

Konfesionalnu i religijsku situaciju suvremenog hrvatskog društva  obilježavaju u posljednjih deceniju - dvije snažne promjene. Nažalost te promjene nisu nastupile kao posljedice  dominantno vjerskih i slobodno izabranih ponuda  već pod izravnim i odlučujućim utjecajem politike. To znači da su bile politički poželjne, djelom  programirane pa zatim i politički i iznuđene. U Hrvatskoj je ( a gotovo identično u Srbiji )  u devedesetim godinama  došlo do izrazite političke instrumentalizacije religije na fonu radikalnog nacionalizma   a to znači  da su se vladajući hrvatski nacionalizam  i hrvatsko katoličanstvo  međusobno prožimali i jačali  što je  dominantno obilježilo i religijsku obnovu u hrvatskom društvu.

2.                                            MANASTIR NIJE SAMO STAN

            Goran Vežić

Hrvatska politika i katolička crkva u Hrvatskoj su slične - dok njihovi vrhovi poput predsjednika ili premijera, odnosno kardinala i nadbiskupa, deklarativno zagovaraju uspostavljanje komunikacija i suradnje između većinskog i manjinskog naroda, većinske i manjinskih vjerskih zajednica, do tad se takove inicijative tope na nižim razinama.  Tako se u Imotskoj krajini lokalne vlasti suprostavljaju gradnji pravoslavnog manastira premda država - koja je izdala lokacisjku dozvolu - nema ništa protiv toga.

 1.

KLERIKALIZAM U SRBIJI

Miroslav Keveždi

Klerikalizam znači vladavinu crkve nad državom, a to je u Srbiji daleko od političke stvarnosti. Retko ko se poziva na Boga, retko ko veruje, kao što veruje duboki vernik, da sve što se dešava u svetu proizilazi iz Boga. Nijedan naš političar se na tako nešto ne poziva. Doduše, potpunog klerikalnog sistema, praktično, nema nigde u svetu. Ali, mi uvek možemo da napravimo neko čudo i da napravimo klerikalni sistem sui generis, koji je samo naš, nacionalan, patriotski.

Druga vrsta klerikalizacije, koju neki teoretičari nazivaju ’’horizontalnom klerikalizacijom’’, u Srbiji uzima toliko maha da se može govoriti o ozbiljnom društvenom problemu: političari su dopustili da crkva postane isključivo politička snaga, koja ima ulogu vrhovnog ideološkog arbitra.

Većina stručnjaka se slaže da klerikalizacije u klasičnom smislu danas u Srbiji nema. Međutim, u godinama kada se rešava problem statusa Kosova i opstanka zajedničke države Srbije i Crne Gore, evidentno je nastojanje da se u Srbiji pronađe integrativni element za društveni sistem koji se raspada. Taj element za Srbe bi trebalo da bude Srpska pravoslavna crkva.

2. O pravnom regulisanju verskog područja u Srbiji

VERA BEZ ZAKONA

Miroslav Keveždi

Ako se stanje u Srbiji ceni prema stepenu ostvarivanja prava na slobodu veroispovesti, kao jednog od osnovnih ljudskih prava, može se reći da ona nije dorasla svom članstvu u Savetu Evrope, pa tako ni članstvu u Evropskoj uniji, kojoj inače nominalno teži. Nedemokratsko i diskriminatorno postavljanje vlasti prema konfesionalnoj raznolikosti Srbije, uz privilegovanje pojedinih verskih zajednica, a još češće privilegovanje samo većinske Srpske pravoslavne crkve, pokazuje da Srbije tako, verovatno, nije dorasla ni pravdi i miru, koji su joj inače preko potrebni.

Godine 2004. Ministarstvo za vere Republike Srbije sačinilo je Prednacrt zakona o verskoj slobodi, crkvama, verskim zajednicama i verskim udruženjima. Posle toga ređali su se prednacrti, ali zakon još nije usvojen. Ono što karakteriše sve verzije dosadašnjih prednacrta, jeste izdvajanje sedam „tradicionalnih“ verskih zajednica, koje su stavljene u povlašćeniji položaj od ostalih. Jednim od stavova pokušava se uvođenje posebnog statusa za Srpsku pravoslavnu crkvu, njenim proglašavanjem za ’’prvu među jednakima’’.

Treba se nadati da će to važno područje uskoro biti pravno regulisano i da će onda prestati diskriminisanje verskih zajednica na državnom nivou i na nivou svakodnevnog života.